skoro nevidljiva u sopstvenom pogledu
i u korenu naizgled poništena odsutna s velikom dozom strasti za to sputana svesno potisnutim strastima moja opsesivna posesivnost prema ideji o ljubavi težak je put ka oslobađanju hranim se sanjalački zatvorenih očiju s biserima na trpavicama od čije težine ne mogu da ih otvorim i čiji je sjaj saučesnik u svim tako zanosnim iluzijama gost sam u sopstvenom životu neugošćen s velikim nedostatkom reda u mislima i stvarima u kući na policama sa knjigama i raznim ispisanim papirima sa kojih zjape nezavršene stoga i nesavršene priče sredina jednog romana scene iz nekoliko drama koje su se pobrkale izgubljena u besplanu koji je gotovo savršen plan za svaki prethodni dan moja bezazlenost i težina želje da se vratim u utrobu sastružem je i dobro operem bila bi možda neki spas ovako čemu sva ta jezička prefinjenost da se iskaže ljubav kad je za dubok suštinski odnos samotnjaka jezik nepotreban suvišan i zbunjujuć nagomilavajuće dosadan i čak površan nemoćima u pevajućim objašnjenjima slika jedne nezavršenosti koja peče a pitanje srca ako je srce ne traži objašnjenje u rečima neka smo samo dva pejzaža koja pucaju od trudnoće blagoslovena istinskim prividom sto puta jačim od stvarnosti neka smo izvađen metak ispod dobro zarasle rane neću da mi svak skida zvezdu sa neba ne pristajem eto neću tačka Ana Nikvul
0 Comments
Leave a Reply. |
Reč urednikaOvde smo zbog lepe poezije i svega plemenitog što ona nosi sa sobom. Archives
June 2024
Categories |