na ispraćaju im dodirujem
nadlakticu, uzimam snagu. tek kad zaključam priznaću: htjela sam da ostanu ništa nisam naučila za svakog sam mislila mogao bi da bude čuvar moje nade, ali nisu bili otporni na san, moji noćni poznanici. sama svoja straža, ostajem ni unutra ni van, spremna za novi prijem Marija Vujošević
0 Comments
Leave a Reply. |
Reč urednikaOvde smo zbog lepe poezije i svega plemenitog što ona nosi sa sobom. Archives
June 2024
Categories |